Krajem prošlog tjedna odlučili smo da bi nekoliko dana odsustva bila dobra ideja. Nevjerojatno VOLIM Cornwall, pa smo se odlučili suočiti s blagdanskom gužvom i uputiti se u Cornwall. Ne želeći trošiti tisuće na hotel ili se kisnuti u šatoru četiri dana, uspjeli smo si spremiti statičnu kamp prikolicu (oohhh glamur!) na nekoliko noći.
bilo je super! Karavan je bio savršen, upravo ono što nam je trebalo!
Praznik je dobro počeo i posjetili smo jedan od naših omiljenih zalogajnica čipsa (kod St Michael's Mount) da popijemo čaj prve večeri. Nije loš pogled za čaj, čak i ako bismo morali jesti ribu i krumpiriće u autu kako bismo izbjegli kišicu (ahh englesko ljeto!)
Uspjeli smo lagano prošetati kako bismo se riješili masne hrane……Staza South West Coast Path proteže se 630 milja duž jugozapadne obale Engleske (dobar posao s takvim imenom!). Pješačili smo mnogo toga, svaki put kad idemo do Cornwalla.
Ovaj put nije bila iznimka, malo smo hodali kao što smo već nekoliko puta, kratka šetnja od 1 milje od zaljeva Carbis do St Ivesa (opet izbjegavanje tuširanja!) U St Ivesu je bilo više mrzovoljnih ljudi nego što se sjećam iz naših drugih posjeta, no pripisat ću to vremenu u Engleskoj, a ne prekrasnom gradu!
Još jedan dan, odlučili smo da imamo tijesto, putovat ćemo pa smo ručali uz obalu…(Da, bio je uglavnom krumpir i bio je samo jedan komad mesa u tijestu, sram te bilo Cornwall!)
Unatoč nedostatku proteina koji bi nas održali, uspjeli smo malo prošetati obalom od mjesta gdje smo bili smješteni da pogledamo rudnike kositra u Poldarku! (i lijepi vrijesak!)
Zato što je previše tjelovježbe loše za tebe, a ja imam neke arterije koje treba držati začepljene…..naravno, morali smo jesti više ribe i krumpirića na plaži….zašto je na plaži ukusniji???
Kažem da je moje putovanje bilo gotovo bez pređe jer sam se uglavnom uspjela prepustiti svojim drugim hobijima, ali jedno jutro nisam mogla odoljeti malo pletenja na bazi karavane dok sam čekala da mi se doručak slegne…..ali samo nekoliko redova….iskreno!!!!
Jednog je dana izašlo sunce pa smo se pridružili gomili deset tisuća drugih turista i prošetali nasipom do planine Svetog Mihaela.
Prošetali smo nasipom nekoliko puta, ali prije toga nismo bili u vrtu. Vrijedi ih pogledati ako ste na tom putu i volite takve stvari. Jesam, fascinirale su me zanimljive biljke!
Bilo je prometno i inače nisam ljubitelj gužve, ali bilo je tako lijepo. Slučajno sam čuo kako je netko rekao kako misli da je slučajno završio u komadiću neba. Mislio sam da je to lijepo reći i znam što misle...!!!
To me nadahnulo da izvadim kist i olovke kad sam se vratio u karavan, nešto što nisam učinio nekoliko mjeseci. Zaboravio sam koliko uživam crtajući crno-bijele tušem!
Bilo je vrijeme kada ste putovali M5 ljetnog vikenda, imali ste zajamčen barem jedan kamper-kombi-zapaljen-na-M5 u redu, ovaj put, svi su bili očito bolje održavani i nismo pogodili nijedan od njih na putu kući, iako je bilo dosta njegovih-60-milja-do-Bristola-pa-će-sada-biti-red-bez-razloga redovi!!!
Stigli smo kući umorni i bila sam uzbuđena kad sam vidjela da je ova mala ljepotica stigla dok smo bili odsutni... to je pribor za bojanje konca!!!! Idem se okušati u tome….naravno ću objaviti svoj napredak!!
Dobro….da pokušam pojesti malo paste/čaja s vrhnjem/ribe i krumpirića sada….!!!
Onda…..pređa…..boja….susrest će se!!!
tararinabit!
